U potrazi za izgubljenom formom

Kažu da vreme leči sve. Ne bih rekao. Opsedaju me i dalje dve sezone koje su tesno povezane sa čovekom koji je skoro dobio otkaz a koji se zove Klaudio Ranijeri.

Sezona 03/04 i prošla sezona. U sezoni 03/04 mi smo ušli u istoriju engleskog fudbala tako što smo osvojili titulu bez poraza međutim upravo ta nestvarna forma je trebala da nam donese sve, odnosno najmanje duplu krunu ako ne i triplu. Najčešće kroz istoriju smo svedoci da su ekipe koje osvajaju Ligu šampiona i dominantne u svojim prvenstvima. Ipak, dvomeč sa Čelsijem u četvrtfinalu LŠ je bio i kraj za nas u tom takmičenju. Čelsi je tada vodio Ranijeri koji ni sam nije mogao da veruje da je izbacio tada ekstremno moćni Arsenal. Sam je rekao da uopšte nije video poslednje minute tog meča iako su mu oči bile otvorene. Posle toga ekipa sa Bridža je ispala u polufinalu od Monaka a finale LŠ je izgledalo po imenima kao finale Kupa UEFA, Porto – Monako. Porto je tada vodio mladi Murinjo i ko zna kojim fudbalskim putem bi on nastavio da je izgubio to finale od, recimo, nas. Možda ne bi otišao u Čelsi i zagadio PL a od naših života napravio pakao.

Prošle sezone smo imali titulu PL u džepu ali smo dopustili da nam je jedan Lester Siti otme. Lester koji je vodio Klaudio Ranijeri. Naravno, nije nam on kriv ni za jedan ni za drugi propust ali će njegov lik večito da lebdi nad tim uspomenama. Sva sreća pa je naš uspeh u sezoni 03/04 bio ogroman pa je sve ostalo ipak bilo u drugom planu dok je neuspeh iz prošle sezone zajeb gigantskih proporcija koji se duuuugo neće zaboraviti.

Dobrodošla pauza se bliži kraju ali se loše vesti nastavljaju. Santija nećemo videti do kraja sezone i to je nešto što je i bilo očekivano ali je sada Elneni povređen i neće ga biti najmanje tri nedelje na terenu. On je već bio načet na AKN i dokrajčen na Gender Lejnu kada smo rutinski tukli Saton u neuobičajenoj ali u gotivnoj, starinskoj atmosferi. Venger je bio oduševljen minijaturnim svlačionicama jer su ga podsetile na njegove početke. Menadžer Satona je odmah posle tekme rekao da je čitav klub mesecima bio u ludačkoj atmosferi zbog FA kupa i da jedva čeka da se vrati svojim normalnim fudbalskim obavezama i njihovoj standardnoj publici. Rekao je kako je Arsenal potpuno druga planeta za njih i da svaki igrač Arsenala ima svog telohranitelja. Nisam nikada bio ljubitelj skromnosti ali bi sada mnogim našim igračima tako nešto zatrebalo. Setiti se početaka, mučenja, loših terena i nikakvih svlačionica.

Trener akademije Arsenala Jonker se posle tri godine vratio odakle je i došao i sa sobom poveo i Fredija. Jonker je premalo bio sa nama da bi se mogao ozbiljnije vrednovati njegov rad i sada ostaje samo pitanje da li će Hobs i Lun biti dugotrajna rešenja ili ne i da li će se Fredi vraćati uopšte u Arsenal. Previranja na sve strane.

Na tekmi protiv Satona Volkot je ušao u klub 100 i tako se posle mnogo uspona, padova,  povreda i rasprava oko toga na kom mestu bi zaista trebalo da igra ipak upisao u istoriju Arsenala. Mi smo praktično već u polufinalu FA kupa i to je za sada najvažniji datum u kalendaru. Posle nezasluženog osvajanja Liga kupa od strane Junajteda sezona je postala još crnja i samo osvajanje FA kupa bi osvetlilo nebo.

A pre bilo kakvog osvetljenja tražimo osvetu za poraz koji peče još od prvog kola. Liverpul je u još goroj formi od nas pa su još pre neki dan izgubili i od Lestera i možemo biti sigurni da se oštre da baš protiv nas preokrenu tok sezone. U kakvom smo mi psihološkom stadijumu posle ove pauze niko ne može ni da zamisli. Šta je i da li je uopšte Venger nešto govorio igračima ili ih je jednostavno pustio da se odmaraju misleći da je to pravi način da se pobedi kriza. Odmorni smo, bez mnogo povreda a i ne moramo da se čuvamo za Bajern. Svih ovih godina skoro svaku utakmicu Arsenala sam čekao kao praznik. I kada smo igrali slabo, uvek sam se nadao da će se stvari promeniti baš u sledećoj utakmici. Sada sa zebnjom čekam derbi na Enfildu jer se od ovog tima Arsenala može apsolutno sve očekivati, i dobro i loše. To je svojstveno ekipama bez fizionomije i bez jasne fudbalske filozofije. To je fudbal od danas do sutra pa šta bude.

Da sve ipak nije tako crno pobrinuo se Gent koji je izbacio Sparse iz LE a sličnu sudbinu u PL želim i Lesteru.

Jel’ neko reče Bergkamp?

OOH TO BE A GOONAH!